Goste HI hostela u Velom Lošinju osim naših voditelja i recepcionera dočekuje i jedna mačka. I tako već od 2009. godine kada se prvi put pojavila u hostelu i ostala. Nazvali smo je Zvončica, za strance Tinkerbell.

Zvončica je došla nenajavljeno. Pojavila se na vratima hostela već sterilizirana i s ogrlicom. Nakon inicijalne potrage za vlasnikom koja je završila bez rezultata, Zvončica je odlučila da će voditeljica hostela Katarina biti njezina nova vlasnica.

Tijekom toplih dana kada hostel radi Zvončica ne ulazi u hostel kako ne bi smetala gostima, posebice stotinama djece koja bi se sva redom mazila s njom i hranila ju. Iz dobrih namjera, ali zbog neznanja što mace smiju ili ne smiju jesti, Zvončica je jednom imala jako velikih problema po zdravlje. Dobila je grožđice i umalo je to bilo fatalno po nju. Zato goste koji dolaze u hostel učimo da je maze i paze, ali neka je ne hrane. Ima ona svoju Katarinu.

Katarina joj je napravila i posebnu vrtnu kućicu, iako Zvončica nerijetko ipak radije odspava u dubokoj hladovini drveća ili pak na hladnim pločicama terase. Naučila je voljeti kišnicu više od vode iz slavine, grebati po boru, palmi i nešpuli, kada ne lovi skakavce, leptire, ptičice i guštere.

Katarina joj kupuje hranu. Najviše obožava posebnu vitaminsku pastu koju slasno jede, štapiće i slične poslastice. Goste zabavlja kad počne vaditi mesne komade iz zdjelice s kandžicama, prinese ih ustima i jede, pa poslije se još zabavlja lizanjem šape. Mnogi se raznježe.

Za hladnih dana Zvončica spava u hostelu, u svom kutku pored recepcije. Od lani ima i putovnicu pa putuje s Katarinom po potrebi.

Krajem 2010. godine susjed Đordano koji ima kuću s druge strane brda, cca 200 m od hostela, bio je jednu večer u hostelu na piću. Kad je ugledao macu, upitao je čija je obzirom da je sterilizirana i sa zvoncem.  Kad mu je Katarina rekla kako je došla, Đordano je samo rekao: “Pa to je onda moja mačka.” Naime, negdje 2008. Đordanova kći Lara donijela je kući dvije male mace sestrice, bijelu i tigrastu Zvončicu, one su se igrale i veselile dok nisu navršile godinu dana života. Onda je bijela maca potjerala Zvončicu koja nije trebala daleko otići da si nađe novi dom.

Naravno, odmah mu je Katarina ponudila da je uzme kući, ali dragi Đordano je prvo pitao smeta li im u hostelu. Kad je čuo kako se lijepo uklopila i udomaćila, i kako je svi vole, rekao je da je zadrže.

Tako je dobila i blagoslov vlasnika da ostane kod nas.